Moram da kažem da me je zaboljelo kad sam primjetio da kod velikog djela naše omladine, koje se mora promjeniti i ispravitim da se u našem društvu može ostvariti život dostojan čoveka jedino ako se prodje kroz razne visoke škole i postane inženjer, liječnik ili neki drugi intelektualac. Dobro je da mladi ljudi teže tome, ali ne možemo svi da budemo inženjeri doktori i slično.
Ne dozvolite da se razni uticaji sa strane uvriježe u glavama ljudi i da oni poslije skreću sa pravilnog puta. Do tih negativnih pojava dolazi zbog toga što je prilično oslabila svijest kod nekih rukovodećih ljudi. Takav čovjek misli da je svijestan samim tim što se nalazi na rukovodećem mjestu. To nije tačno. Takav čovjek traži svijest od ljudi kojima rukovodi, a ne gleda na sebe, odnosno na to kakv je njegov odnos prema tim ljudima.
Riječ predstavnicima omladine, Beograd
22. maj 1964.
Htio bih ovdje naročito da kažem o jednoj pojavi koja je zabrinjavajuća – a to je da u našoj omladini dolazi do sve češćih i širih diferenciranja intelektualne i radničke omladine. Jedan deo omladine želi da se pogospodi, da se izdvoji …
O čemu se tu radi? Tu je u prvom redu riječ o tome da se u materjalnom pogledu diferenciraju primanja intelektualne i radničke omladine. Ne radi se o nekoj težnji za uravnilovkom, več obrnuto – o diskriminaciji nagradjivanja prema radu.
Daleko sam od toga da bih ovdje tvrdio da je sva naša intelektualna omladina, od prvih godina službe, suviše visoko nagradjena. Najčešće, ona je prilično slabo nagradjena, ali razlike ipak postoje, i o tome se mora vooditi računa.
Iz govora na VIII kongresu SKJ, Beograd
7. decembar 1964.
Bilo je kod nas poslije rata, ne malo slučajeva da su mladi ljudi, stupajući u Partiju, mislili da će time steći neke pozicije, osigurati izvesne privilegije, i da će se tako lakše probijati kroz život. Te pojave trebalo je energičnije suzbijati, jer nam se to kasnije svetilo na raznim sektorima društvenog života.
Poslednjih godina kod nas se ispoljila jedna vrlo negativna pojava. Jačale su težnje da se bude samo neki stručnjak, da se sjedi u kancelariji i slično. Mi smo, međutim, drugačije zamišljali socijalistički razvitak. Ne u tom smislu da se intelektualni rad omalovažava, već naprotiv, da što veći broj ljudi bude na većem intelektualnom nivou. Moramo imati sve više i više stručnih ljudi, ali, mi ističemo da je i fizički rad veoma važan za zajednicu i da nije nikakva sramota.
Iz razgovora sa graditeljima Savskog nasipa u Zagrebu
6. decembar 1967.
Ulaskom u partiju svi postaju jednaki samo ne znam da li su mi drazi oni intelktualni koji su usli iz koristi ili oni neintelektualni koji su usli iz uverenja.
Drugarice omladinko, jesil ti inzenjer ili neki drugi intelektualac??!!!
😯
Ne dozvoli da ti se razni utjecaji sa strane uvreze u tvojoj glavi i da poslije skreces sa pravilnog puta. Samo tako nastavi!!!
#atol
Od ovih prvih mi muka, ovih drugih mi žao … šta znam … i ja ušla skoro iz ubeđenja, i meni će da se smeju za neku godinu, ali šta je tu je 😐 😀
#baba
Ja sam radnička klasa!
Drug Tito je rako da nije važno da li si manualac ili intelektualac, ako radiš u preduzeću onda si radnička klasa. Eto.
U mojoj glavi više nema mesta za uvrežvanje, bar dok ne proširim memoriju …